|
JJA me pitala sto se sve promijenilo u nasem zivotu s dolaskom djeteta.
Ovdje moram poceti sa sirim uvodom, da objasnim da sam i ja zaista daleko od cvijeta mladosti, draga moja JJA, a s malom bebicom. Medjutim, kad mogu sve te Holivudske glumice, zasto ne bih i ja mogla! Dovoljno je reci da neke moje skolske prijateljice imaju djecu tinejdzere... ali i jedna je tek trudna, a druga ima bebu od sest mjeseci...
Kad smo se sreli, dragi i ja smo se brinuli o skoli u USA, pa nakon toga uzivali u putovanjima i svim i svacim sto nas je interesiralo, a vjeruj mi, toga ima na pretek.... Pa smo tek onda pozelili i djecu, sto se nije dogodilo jako brzo i kako smo ocekivali... U svakom slucaju, dogodilo se, a mi smo imali puno godina iza sebe, kad smo si mogli udovoljavati sve zelje i prohtjeve.
Sto se promjenilo?
Puno. Prije svega ostalog: apsolutno najvaznija, najljubljenija osoba na svijetu postao je ON. Taj mali sicusni djecacic je vec u prvim trenucima nakon rodjenja natjerao suze na oci i mami i tati; uzrokovao svu navalu dubokih osjecaja, objasnjivo za hormonalno nestabilnu majku, ali sto li tati bi :) Vec i prije rodjenja je on bio vazan, ali nakon toga, mali zna dobro sto radi; ne dajte da vas zavara taj nevini izgled; vrti nas oko malog prsta kako hoce!
Prirodno, nista i nije tesko sto je za njega, a kako on raste, stvari se mjenjaju. Tako je nekako postalo manje vazno to sto mama vise ne cita knjige, osim onih vezanih za bebe, hranjenje i slicne stvari. Hoda polugola satima izmedju hranjenja i to uopste ne primjecuje. Zajedno s tatom ponekad samo gleda bebu i cudi se tom cudu prirode. Suze katkad dodju spontano. Obsesira oko kake, pise, povracanja i slicnih stvari. Misli da je ova beba najljepsa i najpametnija rodjena na ovom svijetu, EVER. Period. Misli da je jedina i najpametnija majka na ovom svijetu (kao sto je uostalom mislila i da je jedina zena koja je ikad bila trudna.)
Kasnije, kad se hormoni vrate na normalnu razinu, ako ikad, poceli smo raditi sve sto bi normalno, uz promjene kako bi se prilagodili njegovom ritmu i potrebama.
Prvi put smo isli van na veceru kad je imao tri tjedna. (Ranu veceru.) On je prespavao.
Prvi put smo putovali kad je imao 3 mjeseca, Moab. Sa 4 mjeseca je vidio Grand Canyon. Sa 5 mjeseci je posjetio Las Vegas. (Rentali smo stan umjesto hotelske sobe da bi nam bilo udobnije kod svih ovih putovanja. Puno odmarali uz put.) Kampirali smo prvi put kad je imao 6 mjeseci, 2x.(po jednu noc, da ne bi bilo previse). Svakodnevno setamo po susjedstvu i on obozava biti vani. Planinarili smo i nekoliko puta na krace relacije. Na tatinim ledjima, naravno.
Prvi put smo putovali avionom prosli tjedan (Cancun, Mexico) sa 11 mjeseci. Proslo je sve odlicno, a on je uzivao u kupanju, moru i pjesku.
Jako brzo smo shvatili da je NE ici u krevet s prvim kokosima overrated. Njega nije briga kad ti ides spavati, on ustaje u 6!
Ne haje za krevet i posteljinu koji je mama mjesecima birala, niti za svoju sobu; prioritet mu je spavanje s mamom i tatom i siromasenje intimnog zivota doticnih. Imati veliki krevet je jedna od kriticnih potreba. Mjesecima nas je driblao po nekoliko puta nocu, ali kako sad spava svu noc, to je gotovo zaboravljeno.
Bebica je promjenila focus naseg zivota, poremetila i promijenila nas ritam i navike, ali donijela beskrajno puno srece. Vjerujte, sve sto smo mogli ranije, uz malo dobre organizacije mozemo izvesti i sada (naravno prilagodjeno njegovom ritmu i uzrastu).
Neki tvrde da samo imamo srece i da nam je dijete iznimno dobro.
Bilo da je to u pitanju ili mozda i mi imamo nekog uticaja na njegovo ponasanje (nadam se), uzivamo i uzivamo, jer nas svijet je tek sad ispunjen i ima novi smisao...
Slike iz Cancuna:
|
